
Igrani film | 82 min | 2014
Sinopsis
ONA: Drugi Deo je saga o ljudskom traganju za višim istinama, koje nam iako očigledne, promiču neprimećene ispred očiju zamagljenih svakodnevnim životom. U potrazi za svojim identitetom, Lara odlučuje da se posveti magiji i postane veštica. Nadajući se da će pronaći ljubav i zadovoljstvo, suočava se sa opasnošću da je obuzme bol i patnja. Jedino rešenje da postane sretna i kompletna osoba je da pronađe svoj drugi deo. Njena putanja – oblikovana tragovima koji su postavljeni pred nju – vijuga kroz pojavnu stvarnost i polja unutrašnje samospoznaje, prolazeći pritom između osoba za koje se često ispostavlja da nisu baš ono za šta se izdaju. Na kraju ona pronalazi ljubav, kroz vezu sa čovekom po imenu Tony. Njena potraga time nije završena.
Glumci
Novinar: Marko Petrović
Lara senior: Katica Ćirković
Lara: Ana Šovljanski
Ujak: Nenad Ilić
Baka: Gordana Sekiz
Tony: Saša Gačević
Prijateljica: Željka Lekić
Shah: Miloš Blažin
Mama: Marina Topolac
Prolaznik: Jovan Gvero
Huan: Siniša Šćepanović
Luna: Ivana Sremčević Matijević
Beba u stomaku: Luna Sremčević Matijević
Sestrica 1: Vesna Rošul
Sestrica 2: Ana-Marija Mandić
Ona: Silvija Čamber
Učitelj: Želimir Žilnik
Osnovne Informacije
Orginalni naziv: Drugi Deo
Režiser: Saša Matijević
Producent: Videomedeja
Dužina: 82 minuta
Godina: 2014
Zemlja: Srbija
Jezik: Srpski
Titlovi: Engleski
Žanr: Fantazija
Ekipa
Producent: Ivana Sremčević Matijević
Ko-producent: Sarita Matijević
Scenarista: Saša Matijević
Ko-scenarista: Dragan Stanković
Direktor fotografije: Željko Mandić
Asistent kamere: Robert Gondi
Montaža: Saša Matijević
Kompozitor: Petar Stevanović
Animacija: Ljubiša Sremčević
Dizajner zvuka: Nenad Šimšić
Story board: Saša Matijević
Kolor korekcija: Ljubiša Sremčević
Asistent produkcije: Jovana Stojaković
Prevod: Zoe Pavleski
Vozač: Milan Štefanović
Asistent režije: Ivana Sremčević Matijević
Režiser: Saša Matijević
Reč Režisera
Tema mog drugog igranog filma ONA: Drugi Deo je klasifikacija reči ONA, i bavi se temama kao što su ljubav, opasnost i savršenstvo. Ljubav je jedna od najvećih životnih energija koja nam omogućava da verujemo u sebe dajući nam entuzijazam da provedemo naš život na najbolji mogući način. Ljubav je ono što nas pokreće, što daje smisao životu i što nas ispunjava srećom i zadovoljstvom. Ali treba biti oprezan kada je ljubav u pitanju, jer je linija izmedju ljubavi i mržnje toliko tanka da lako može da se iz jednog osećaja pređe u drugi – prilikom čega se oslobađa destruktivna, parališuća energija. Opasnost je nerazdvojna komponenta stanja kao što su tuga, sreća, optimizam, pesimizam, depresija ili zadovoljstvo. Razmišljajući o pojmu savršenstva, shvatio sam da svi ljudi celog života tragaju za nekom osobom koja ih upotpunjava i daje veći smisao životu. U svom scenariju za taj pojam koristim naziv Drugi Deo, koristeći terminologiju magije kao supstitut za sva one neobjašnjene emocije koje doživljavamo kad su u pitanju osobe drugog pola. Osim toga, primetio sam da su u našoj sredini ljudi izgubili veru u boljitak, ima mnogo depresije i negativnosti. Moja namera je da kroz priču filma, pokušam da skrenem pažnju na neke životne izazove, na ljudske osobine i vrednosti koje odolevaju strujama malodušnosti i beznađa koje su dominantne u našem društvu zadnjih 20 godina.
Moja osnovna motivacija za rad na ovoj trilogiji, jeste želja i potreba da kroz filmski medij pokušam da istražim mogućnosti i domete percepcije značenja nekoliko najfrekventnije korišćenih reči – 3 lične zamenice – ON, ONA i TI (Hij, Zij, Jij). Opredelio sam se za ove tri reči koje su u oba jezika kojima se služim (srpski i holandski), s fonetskog aspekta vrhunski jednostavne, jednosložne reči, i za svaku od njih, želim da u formi igranog filma, napravim po jedan deo složenog vizuelnog rebusa, koji će u finalnoj trilogiji, činiti jednu autorsku celinu. Na simboličnom nivou, taj sistem definisan je na sledeći način: ON predstavlja znanje, moć i poreklo; ONA predstavlja ljubav, opasnost i savršenstvo; TI stoji za staloženost, ravnotežu i kreativnost.
Moje priče su inspirisane delima pisaca koji se na neobičan, pomalo hermetičan način obraćaju publici. Na prvom mestu mislim na Karlosa Kastanedu i njegove naslove “Učenje Don Huana”, “Odvojena stvarnost”, “Orlov dar”, te na Paola Koelja – pisca romana “Alhemičar” i “Brida”.